TFK BLOG: LJETO U ŠVEDSKOJ

Piše: Adila Hopić

Nedjelja, rano jutro. Uzbuđeno koračam ka mjestu na kojem se trebam naći sa svojim prijateljima, koji također učestvuju na ovoj razmjeni. Radosni, nasmijani i naspavani uputili smo se na putovanje koje će nam uljepšati ljeto.

Nakon dugog i pomalo napornog puta, stigli smo u Stockholm, glavni grad Švedske. Razgledajući grad putem do IOGT house, nisam ni primjetila težinu svog kofera kojeg sam vukla predivnim ulicama ovog grada. Ubrzo smo se razbudili i krenuli sa učesnicima iz Srbije u kratki obilazak grada. Nedugo zatim, ponovo smo uzeli stvari i uputili smo se ka školi u kojoj smo prespavali. Sutra nas je čekala duga vožnja vozom, i odlazak u Örnsköldsvik, mali grad u kojem smo proveli narednih 5 dana.

Ponedjeljak, dolazak u Örnsköldsvik. Nakon večere i smještaja u sobe, s obzirom da nismo imali  aktivnosti taj dan, odlučili smo da istražimo grad. Prošetali smo do obale i uživali u ljepoti sa koje oči nisu mogle skrenuti pogled.

Sedmica dana koju sam provela okružena osobama koje prvi put vidim u životu ispunila je sva moja očekivanja. Mislila da će mi trebati dosta vremena da se opustim i izađem iz zone komfora, ali već prvi dan sam prevazišla sve svoje strahove.

Uživala sam u svim radionicama, a najviše kada smo pričali o socijalnim medijima. Bilo je lijepo što smo se tih par dana odvojili od svojih mobilnih uređaja i zajedno provodili što smo više vremena mogli.

Pored socijalnih medija i vanjskih aktivnosti u kojima sam uživala, bilo mi je zanimljivo raditi u drugim grupama i naučiti neke nove stvari o drugim zemljama. Lahko smo se sporazumijevali, a kada smo imali vremena, učili smo jedni druge poneku riječ našeg maternjeg jezika. Koliko je to bilo uspješno govori činjenica da jedina švedska riječ koju sam zapamtila jeste “prosit” (nazdravlje), pa smo ulicom izgovarali tu riječ kad god i kome god smo stigli.

Najtužniji, a ujedno i najzanimljiviji dan za sve nas, bio je posljednji dan. Uz check out, poneku suzu i manjak energije oprostili smo se jedni od drugih, a zapravo tu nije bio kraj. Tu noć smo se uputili na oproštajnu večeru, a zatim u disko, gdje smo uživali, plesali i pjevali iako nismo imali snage za to. Do zadnjeg trenutka pred polazak smo sjedili u hodniku škole, a zatim brzo svi odjurili po kofere i ponovo sjeli na klupu, kao da nismo ni trebali ići.

Bila je to sedmica koju sam maksimalno iskoristila, do posljednje minute, ne žaleći ni za čim. Puna novog znanja, uspomena i novih prijateljstava, vratila sam se u svoj grad, ponosna i sretna što sam dobila ovu priliku.

Osim Rismirovih viceva, mog rozog helikoptera i balkanske ekipe, najviše mi nedostaje uzbuđenje sa kojim sam se budila svaki dan i želja za radom. Ovo putovanje ne bih mijenjala nikad, a ponovila bih ga u svakom trenutku.

Švedska i sve osobe koje sam upoznala u njoj imaju posebno mjesto u mom srcu, a svoje putovanje i iskustvo ću prepričavati čitav svoj život.