PUT NA ISLAND!

Piše: Merima Jusić

Nakon povratka shvatam da nije lako, jer nastojati da prepričam, na način da čitaoci bar zamisle kakvo je ovo iskustvo, je nemoguće.

Zapravo, moje misli su usmjerene na putovanje od trenutka kada sam aplicirala. Obzirom da je ovo moja prva internacionalna razmjena, naravno da sam imala i određenu dozu pozitivnog straha, pored jedne gomile radosti koju sam vukla za sobom i još uvijek vučem.

Spremanje u zadnji čas mi je postala navika u životu, tako da uvijek nešto zaboravim spakovati kada idem na put. Ovaj put sam, na svu sreću, zaboravila spakovati strah koji me pratio dok su prolazili dani do konačnog polaska.

Već u Sarajevu počinju nova iskustva, obzirom da prvi put putujem avionom i ne prestaju sve do trenutka pisanja bloga, što je također prvi put.

Sat, dva, tri (bila sam izgubljena u vremenu zbog razlike) poslije ponoći smo stigli, Mia, Faruk, Nermin, Adin i ja. Straha više nije bilo, sada samo uzbuđenje zbog onoga sto me čeka i nestrpljenje da konačno upoznam ljude iz Rumunije, Estonije i Islanda i zapravo da sve konačno počne.

Nakon doručka, imali smo igru upoznavanja, poslije koje nikome nisam zapamtila ime. Radionice su počele i prvi dan smo imali Internacionalno veče, gdje smo svi predstavljali tradicionalne stvari koje se tiču naše zemlje. Pored Internacionalne večeri prvi dan, svaki naredni je bio obilježen nečim jako zanimljivim, kao što su Magic drinks, gdje smo podijeljeni u grupe pripremali voćne sokove, svako na svoj način. Sokovi su bili podijeljeni u četiri kategorije i ocjene za njih su bile na osnovu izgleda, imena, truda i okusa. Svaka od grupa je odnijela pobjedu za nešto od navedenog.

Pored toga, svaki dan smo imali neke aktivnosti pomoću kojih smo poboljšavali svoje komunikacijske vještine i bolje upoznavali jedni druge, kao što je Theatre, Board games, The open hearts party, radionice na temu konflikta, aktivnog slušanja, vršnjačkog pritiska i slično. Također, imali smo zadatak da svi predstavimo svoju organizaciju, zahvaljujući kojoj smo i učestvovali na seminaru i ovom prilikom bih i uputila veliku zahvalu Centru za edukaciju mladih.

Svaki dan je bio zanimljiv na svoj način, ali bih izdvojila dan kada smo imali malu ekskurziju, tokom koje smo obišli zaista prelijepa mjesta na Islandu, kao što su dva vodopada Seljarlandsfoss i Skógarfoss, glečer Sólheimarjökull, a također smo imali priliku da idemo i na bazen u mjestu Hella. Još jedna zanimljiva stvar, koju sam imala priliku raditi na ovoj razmjeni, jeste intervju sa vođom puta volontera iz Estonije iz organizacije Juvente, Kaisa Laur. Zapravo, to je više bio obični razgovor, tokom kojeg sam postavila par pitanja i saznala par stvari koje su me zanimale.

– „Većina mladih u Estoniji ide u školu i uključeni su u vannastavne aktivnosti, kao što je sport, muzika i naravno postoje organizacije za mlade, ali mislim da su popularnije kod ljudi na fakultetima (20+). Kada je riječ o ovoj razmjeni, mislim da je lijepa i praktična. Tema je jako dobra, jer svako od nje može imati koristi i njeni efekti prevazilaze aktivnosti naših organizacija. Što se tiče Centra za edukaciju mladih, mislim da je to ogromna organizacija, ustvari je impresivno sve što radite, počevši od malih stvari kao što je gledanje filma, što je obično prvi korak prilikom pokretanja organizacija. Najviše me impresioniraju događaji kao što je Noćna utrka, jer to pokazuje da imate snagu i zaista veliki uticaj i možete se igrati na različitim nivoima (uticaj na pojedinca i na zajednicu).“ – Kaisa Laur

Ovo putovanje bilo je jedno veliko iskustvo i prilika za sticanje znanja, pa bih se htjela osvrnuti i na radionice koje su bile na temu aktivnog slušanja i konflikta. Naučila sam šta zapravo znači i podrazumijeva aktivno slušanje i shvatila da nije lako uspjeti nekoga aktivno slušati, jer aktivno slušanje podrazumijeva puno više stvari, nego što sam dosad mislila, kao što je neverbalna komunikacija, postavljanje pitanja ako nam nešto nije jasno, pokazivanje zainteresovanosti za temu i još mnogo toga. Dala sam sebi za zadatak da poradim na tome, kako kroz neformalne razgovore sa ljudima, tako i u školskoj nastavi i slično. Kada je riječ o konfliktu, prije radionice sam bila ubijeđena da konflikt podrazumijeva tuču ili neku vrstu borbe, bila to fizička borba ili borba riječima. Međutim, poslije radionice sam shvatila koliko se duboko pojam konflikta može analizirati i nakon analize sam ovaj pojam razumjela na sasvim drugačiji način. Pojam konflikta ne mora nužno značiti da ćemo imati negativan ishod, naprotiv, ako ga na pravilan način rješavamo, imat ćemo uglavnom pozitivan ishod i napredak. A upravo kroz ovu radionicu sam imala priliku naučiti kako trebamo postupati kada dođe do konflikta i kako upravljati situacijom.

I za kraj, Centar za edukaciju mladih svakodnevno vrši upis novih volontera i volonterki, ako ste spremni za neka nova poznanstva, putovanja, pozitivna iskustva i znanja – toplo vas pozivam da se pridružite našoj DRUGOJ PORODICI.