TFK BLOG: TA FAMOZNA ŠVEDSKA

Piše: Mirza Džambegović

Dugo iščekivano putovanje u tu famoznu Švedsku je napokon došlo. Tu noć kao i obično, nisam mogao spavati od uzbuđenja, pa sam se nadao da ću “uhvatiti” bar sekundu sna na putu do Tuzle, ali to se, naravno, nije desilo.

Kada smo se ujutro svi okupili ispred busa, primijetio sam da smo svi bili puni pozitivne energije. Nakon što smo se pozdravili sa roditeljima, krenuli smo na put, koji je odlično prošao te sam u potpunosti zaboravio na manjak sna. Moj prvi let avionom je također odlično protekao, a pojedine osobe su mi ga dočaravale svojim šalama i burecima.

Jednodnevni boravak u Stockholmu, ujedno i prva posjeta gradu i državi, bila je super. Odmah smo se sprijateljili sa nekim osobama sa Islanda i iz Srbije. Moram spomenuti kako smo bili očarani time koliko dan dugo traje i da nam je to bilo nestvarno.

Kada smo napokon stigli u Örnsköldsvik, a šta će Bosanci prvo raditi nego jesti. Grad je prelijep sa zanimljivim građevinama i još zanimljivijim građanima. Ljudi su jako opušteni i otvoreni za bilo koju vrstu razgovora. Nije nam se teško bilo sprijateljiti ni sa njima. Ja sam bio zadužen za svačije fotografije i, kada smo čuli da imamo slobodno vrijeme za šetnju gradom, svima sam bio najbolji prijatelj.

Radionice su bile jako interaktivne i edukativne mada smo pola njih prespavali ne zato što su bile dosadne nego što smo, zbog druženja sa našim novim prijateljima, kasno išli na spavanje. Svaka noć je bila noć za pamćenje. Svake noći, sve više ljudi nam je dolazilo u učionicu gdje smo se okupljali jer su čuli da je prošli put bilo baš zanimljivo. Samo ću reći da se Balkanci znaju zabaviti.

Zanimljivo je bilo slušati razne savjete i mišljenja drugih osoba kada smo imali priliku predstaviti rad CEM-a. Predstavili smo programe “Ja, aktivista”, “Stariji brat, starija sestra” i “Skrivene sjene”. Svaka osoba koja je došla do nas, imala je razna pitanja u vezi sva tri programa pa i više, a nama je bila čast odgovoriti im.

Moram istaknuti da mi se posebno svidjela Interkulturalna večer gdje smo imali priliku vidjeti šta se to zapravo ističe u svakoj zemlji, od hrane, pjevača i sl. Također mi je jako zanimljivo bilo kada je svaka ekipa na razmjeni anonimno predstavila 3 pjesme iz svoje države, a mi smo trebali pogađati koja je to država. Balkanci su se najviše otkrivali, jer su pjevali pjesme i iz Srbije i iz BiH, ali bez obzira na tih “sto” hintova, neki ipak nisu mogli dokučiti iz koje od ove dvije države pjesma potječe.

Sedam dana bez mesa za Balkance je isto pakao. Bilo je varijacije hrane iz dana u dan ali to nama nije bilo dovoljno te smo morali nalaziti druge izvore mesa u gradu. Srećom, u blizini je bio Burger King gdje gdje smo zadovoljili naše mesožderne potrebe.

Posljednji dan smo imali priliku otići u disko gdje smo saznali da, koliko smo različiti, toliko smo i slični. Vrste muzike i plesovi su nam svima isti, te smo se mogli zajedno zabaviti bez ikakvih problema. Zadnji dan je uvijek i najteži. Bilo je suza i tuge ali na kraju dana, svi odlazimo domovima, ispunjenih očekivanja i novih prijateljstava. Neki su jedva čekali doći kući svojim porodicama, nekima je bilo krivo što se vraćaju, a neki se nisu ni raspakirali nego samo nastavili svoju avanturu u druge države.