TFK BLOG: PUTOVANJE OD 2000 KILOMETARA

Piše: Amila Mrkonja

Polovinom maja saznala sam da sam odabraa da budem dio razmjene u Švedskoj. Moje uzbuđenje nije počelo odmah zbog svih školskih obaveza koje sam trebala završiti prije 23. juna, pa sam došla do trenutka da tek 24 sata prije putovanja postanem svjesna da idem više od 2000 kilometara od kuće.

Zbog toga je moje uzbuđenje narednih sedam dana bilo veoma intenzivno i nije me napustilo ni na sekundu. Uživala sam u svakom momentu provedenom u Švedskoj, pa čak i na višesatnim radionicama koje su nas definitivno najviše iscrpljivale. Radionice su bile edukativnog, ali zanimljivog sadržaja. Učili smo prvenstveno o aktivizmu mladih i o načinima na koje možemo pozitivno uticati na sredine iz kojih dolazimo. Također, raspravljali smo o raznim temama, poput štetnosti alkohola, uticaja društvenih mreža na mlade itd.

Međutim, najljepši momenti su bili oni koje smo proživljavali u vrijeme kada smo svi već odavno trebali da spavamo. Ja sam bila u onoj grupi koja je ostajala budna do kasno, što zbog nedostatka mraka, što zbog prevelike želje da iskoristim svaki trenutak tamo na najbolji mogući način. Ti „noćni“ sati su se sastojali prvenstveno od čekanja da sunce bar na sekundu zađe, a zatim od igranja društvenih igara, pjevanja islandskih/bosanskih/estonskih pjesama, učenja raznih fraza iz različitih jezika i samog zbližavanja svih učesnika seminara koji su odbijali da spavaju.

Imala sam puno očekivanja od ove razmjene i ne samo da su sva ispunjena, već sam malo i iznenađena koliko je ovo iskustvo zapravo bilo dobro. Ponijela sam mnogo uspomena sa sobom, ali jedna koju želim da istaknem je čekanje voza za povratak na željezničkoj stanici u pola tri ujutro, gledanje izlaska sunca iznad voljenog Örnsköldsvika s ljudima s kojima me taj grad spojio, silne suze koje su prolivene zbog straha da se više nećemo vidjeti, ali i osjećaj beskrajne sreće što smo uopšte dobili priliku da se upoznamo, a i budemo dio ove prelijepe priče.