TFK BLOG: EMPOWERFUL 2.0 – ŠVEDSKA

Piše: Amina Perenda

Nikada nisam ni pomislila da će moja prva omladinska i volonterska razmjena biti na samom početku moje skromne „volonterske karijere“ i to u gradu koji je, od rodnog mi Travnika, udaljen vrtoglavih 2.924 km. Ovogodišnji „Empowerful 2.0“ je bio održan u malom skromnom gradu Ornskoldsvik u Švedskoj, čini mi se, ne većem od Travnika.

Od Švedske sam očekivala, moram biti iskrena, mnogo, a iz Bosne sam krenula naoružana optimizmom i uzbuđenošću zbog upoznavanja nove kulture i drugačijih ljudi. Moja uzbuđenost i optimizam su opstali sve do povratka kući, pa čak i nakon povratka, s obzirom na to da o mom putovanju pričam svima i u svim prilikama.

Kako rekoh, očekivala sam da ću upoznati mnogo novih mladih ljudi sa drugačijim pogledima na svijet, osobe sa vlastitim shvatanjima vrijednosti, osobe koje su pozitivne i koje svojom prisutnošću unose mir i zaista sam upoznala takve osobe. Sedam dana provedenih u Švedskoj su doprinijeli tome da se povežemo i pronađemo one sebi slične, pa čak i da pustimo poneku suzu na rastanku.

Ovo putovanje me naučilo mnogo čemu. Tokom sedam dana provedenih u Švedskoj govorili smo o mnogo stvari: o društvu u kojem nema alkohola, o socijalnoj pravdi, o aktivizmu mladih, o socijalnim medijima i sličnim temama. Ali nismo samo pričali, dosta tog smo i radili. Sve radionice su bile prožete interaktivnim radom kojim se nastojalo uključiti svaku osobu u aktivnosti radionice i pomoći međusobnom razumijevanju i uvažavanju.

Radionice koje su meni bile najdraže su bile radionice u kojima smo predstavljali projekte CEM-a volonterima učesnicima iz drugih zemalja. Projekti koje smo predstavljali su „Stariji brat/starija sestra“, „Ja, aktivista“ i „Skrivene sjene“. Na ovoj radionici smo podijelili mnogo naših ideja sa drugima, ali smo neke od njihovih ideja i sami „snimili“ krajičkom oka.

Pored ovih radionica, zanimljiva je bila i ona u kojoj smo razmjenjivali mišljenja o socijalnoj pravdi i ljudskim pravima. Svi učesnici su imali mnogo toga za reći, svi su bili zainteresovani za ovu temu do te mjere da su omladisnki radnici morali kontrolisati naš dijalog, jer smo oduzimali vrijeme za druge aktivnosti.

Ipak, moj lični favorit ovog kampa je bila, svakako, interkulturalna večer. Interkulturalna večer je pružila mogućnost svakom od nacionalnih timova da svoju domovinu predstave na način koji je specifičan za to podneblje. Kako smo se osjećali kao jedan tim od samog početka (ekipa Bosne i Hercegovine i ekipa Srbije), odlučili smo da igramo naš tradicionalni ples – kolo. Mislim da ne pretjerujem kada kažem da su svi bili oduševljeni, pa smo i sve ostale nacionalne timove podučili istom. Nakon igranja kola, uslijedila je i bosanska kahva/kafa/kava.

Mnogo toga bih još mogla reći. Mnogo je trenutaka koji su bili posebni, a takve osjećaje, ne možemo prenijeti na papir. Do narednog dijeljenja bosanske pite na švedskom aerodromu i „pečenja“ bosanske kahve u švedskoj školi, ostajte mi zdravo!