TFK BLOG: LEAHP SLOVENIJA 2019
Piše: Azra Kerić
Iako je u neposrednoj blizini Bosne i Hercegovine, okolnosti me nisu, sve do prije par dana, navele da posjetim Sloveniju.
Senzacionalni opisi arhitekture, događaja, prirode, života ne pripisuju se Sloveniji, ali me jedna sedmica na slovenskom tlu uvjerila (još jednom) da nije sva ljepota i magija smještena u milionskim gradovima i prostranim evropskim i svjetskim zemljama.
Zbog te tihe egzistencije na mapi svijeta, nisam ponijela sa sobom ni konkretna očekivanja, ni planove , ni želje. Nadala sam se, samo, da oduševljenje boravkom tamo neću moći potisnuti mjesecima i godinama kasnije.
Daleko je ta budućnost, ali sudeći po sadašnjim utiscima, nada će biti ispunjena.
Slovenija je stvarnost svih crtanih filmova, bajki i pejzažnih opisa koje sam gledala i čitala. Tamo je čistoća prirode i ulica, građevine i šetališta prošlih vremena, seoska mjesta sa skromnim crkvenim tornjevima, zelenilo bez tragova otpada… Juni i njegove lipe Ljubljanu su utopile u miris ljeta. U tom mirisu i toj čistoći je i jezero Bled i Postojnska jama i vjerovatno sve tačke u toj zemlji. Da citiram svog kolegu Admira, koji je bio moj saputnik, predstavnik CEM-a i Bosne i Hercegovine: „Slovenija je jedna velika reklama za Milku.“
Nije sama slovenska priroda doprinijela mom, u toj mjeri, pozitivnom utisku, da me ništa nije zvalo nazad kući i da se još uvijek prilagođavam rutini (a to je rijetko slučaj sa mnom, jer mi je povratak najljepši dio putovanja). U tom oduševljenju su i naši domaćini, program koji su osmislili kako bismo iskoristili sedmicu, ljudi iz skoro svih krajeva svijeta koji od samog razgovora prave značajno iskustvo i nezaboravnu lekciju.
U sedam dana radila sam i družila se sa mladima, studentima/icama, volonterima/kama, aktivistima/kinjama, edukatorima/icama iz Švedske, Tajlanda, Norveške, Šri Lanke, Austrije, Srbije, Kanade, Indije, Kenije, Hrvatske, Njemačke, Slovačke, Islanda i Slovenije, naravno.
Sedmicu smo proveli učeći o najdjelotvornijim pristupima prevenciji ovisnosti, o „izvrnutoj“ istini koju plasira industrija alkohola, o neetičnom poslovanju iste, o raspostranjenosti tih pogrešnih podataka među konzumentima (naročito mladima), razgovarajući o situacijama s kojima se suočavamo u vlastitim sredinama i planirajući korake koje ćemo poduzeti kada se vratimo kući, a sve s ciljem kreiranja sredine u kojoj će mladi, svjesni opasnosti i negativnih uticaja alkohola, izabrati zdrave životne stilove.
Svo to znanje preneseno nam je od iskusnih osoba, stručnjaka, aktivsta, profesora, novinara. Prvi na pamet mi pada holandski novinar Olivier van Beemen. Uradio je istraživanje o poslovanju jedne od najvećih industrija alkohola i svim društveno neprihvatljivim postupcima koji iza tog stoje. Priča koju nam je ukratko predstavio može da se pročita u knjizi „Heineken in Africa“.
Zanimljivo je da svi, bez obzira na velike geografske distance, prepoznajemo iste probleme i, u pokušaju da ih riješimo, vrlo lahko pronalazimo zajednički jezik. Vrlo dobro smo razumjeli poruke i razmišljanja koja smo međusobno dijelili.
Osim spoznaja iz svih gore nabrojanih oblasti, mnogo se nauči posmatrajući grad u kojem boravite. Zahvaljujući programu koji je upotpunio naše vrijeme u Ljubljani i dostupnosti tog grada, jedna sedmica je bila dovoljna da upoznamo njene mostove, trgove, vidikovce, restorane, kafiće, šetališta i da u svemu tome uživamo, jer je svijest o važnosti očuvanja čiste sredine, kod naših komšija i nekadašnjih zemljka, na vrlo visokoj razini. Prvi pogled na Ljubljanu, prvi korak u Ljubljani pojašnjava vam zašto je izabrana za Zeleni grad Evrope 2016. godine.
Uprkos tim razlikama, koje stoje na njihovoj strani, a koje bismo trebali iskoristiti kao uzor, jedan posjetitelj ili posjetiteljka iz naših zemalja, zemalja bivše Jugoslavije, u Ljubljani nije stranac. Naš jezik se ne mora „izbaciti“ iz upotrebe.
Baš to što Ljubljana nema mnogo sličnosti sa našim gradovima i što imate čemu da se divite, istinski, ne radi reda, a što se ne osjećate izgubljeno i „bačeno“ u neki drugi svijet, čini je tako ugodnom za boravak, za jedan dugi, ljetni boravak.
Biti tamo za Bosnu i Hercegovinu, za Travnik, za CEM je upečatljiv plus ovom putovanju koji je učinio da se osjećam ponosnom posrednicom između svijeta i svoje zemlje, svog grada i svoje organizacije.