ARMANOVA BRODSKA PUSTOLOVINA
Piše: Arman Hrnčić
Naše putovanje u Slavonski Brod počelo je u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim satima na našoj autobuskoj stanici u Travniku. Sa nestrpljenjem smo, moj kolega Ishak i ja, čekali autobus, koji će nas odvesti u novu pustolovinu.
Na početku smo bili malo nervozni jer je bus koji nas je trebao voziti jako kasnio, ali čekali smo i naravno dočekali ga. Ukrcali smo se i laganom vožnjom krenuli ka Slavonskom Brodu, jako uzbuđeni, ali i jako umorni.
Razlog našeg putovanja bila je međunarodna omladinska razmjena, u okviru projekta “From Right to Act”, koju je organizovao Europski dom iz Slavonskog Broda. Radi se o jako zanimljivom projektu, kroz koji sam se dodatno usavršio kao jedan od CEM-ovih omladinskih lidera, ali i naučio mnogo toga novog o pisanju i vođenju projekta poput ovog.
Ali, krenimo redom… Na sve omladinske razmjene koje se dešavaju u Slavonskom Brodu, Bosanci uvijek stižu prvi, pa smo tu tradiciju održali i ovaj put. Bili smo zaista iscrpljeni od putovanja i dobro nam je došlo vrijeme za odmor koje smo imali do dolaska ostalih učesnika. Upoznali smo i Malika, mladića iz Sarajeva, sa kojim smo Ishak i ja dijelili sobu, a koji je također bio predstavnik BiH na ovom seminaru. Malik je student Arhitektonskog fakulteta, super je osoba i cijeli taj dan smo s njim razgovarali na razne teme, najviše o njegovim iskustvima na faksu i anegdotama iz njegovog studentskog života.
Sljedećeg dana počeli smo sa aktivnostima seminara. Prva stvar koju smo uradili je upoznavanje sa ostalim učesnicima, pamćenje imena, država iz kojih dolaze itd. Napravili smo i plan aktivnosti za tih sedam dana, koliko je seminar trajao, a organizatori su nam dali mogućnost da odaberemo teme o kojima želimo da nam posebno pričaju, što mi se jako svidjelo.
Tokom narednih sedam dana imali smo razne prezentacije, radionice, vježbe u malim grupama i spremno završavali sve postavljene zadatke. Kroz sve te aktivnosti upoznao sam ljude iz raznih kultura i različitih mišljenja, što mi je omogućilo da proširim svoje vidike.
Zaista mogu reći da je organizacija seminara bila na visokom nivou, sve smo imali isplanirano, od radionica, odmora, pa i zabavnih sadržaja. Jedna od njih je bio karaoke show, na kojem smo se ispjevali kao nikad u životu.
Ali da se vratimo radnom dijelu seminara. Prvi vrlo ozbiljan zadatak koji smo dobili je rješavanje problema zaleđenih šetališta u gradu. Bio sam jako ponosan što sam bio vođa cijele grupe, koja je trebala motivisati Brođane da učine nešto po pitanju ovog problema. Podijelio sam cijelu grupu u tri manje i svakoj od njih dao zadatak koji će izvršiti.
Svoju grupu sam zadužio za prikupljanje statističkih podataka iz Bolnice Slavonski Brod, koje nažalost nismo mogli dobiti, pa smo napravili malu improvizaciju i umjesto toga uradili anketu među građanima i dobili jako zanimljive i pomalo smiješne odgovore na pitanje šta misle o problemu zaleđenih šetališta i šta bi učinili kako bi ga riješili.
Ishakova grupa imala drugačiji zadatak. Trebali su otići u lokalnu radiostanicu obavijestiti javnost o ovom problemu i jako su se dobro snašli. Ishak je iskoristio ovu priliku i predstavio naš Centar za edukaciju mladih, što mi se jako svidjelo. Bio sam presretan kada su organizatori rekli da su oduševljeni mojom organizacijom grupe i aktivnosti, te da sam rođeni vođa.
Koristili smo svaki trenutak za druženje sa ostalim učesnicima i svaki dan se sve više zbližavali. Čak smo organizovali i movie night koji nije bio planiran i gledali film “Jet Set”, rađen po uzoru na naš humor i viceve.
Sljedećeg dana podijelili smo se u nacionalne grupe i dobili zadatak da napišemo projekat. Na početku je nama Bosancima bilo malo teško odabrati temu, ali smo se na kraju složili da će se projekat baviti problemom napuštenih pasa. Pošto još uvijek nismo dobri u pisanju projekata, obratili smo se našim omladinskim radnicima iz CEM-a za pomoć i od njih dobili smo korisna uputstva. Ovaj zadatak nam je pokazao koliko je potrebno potruditi se za kreiranje projekta, ali smo stekli vrijedno iskustvo jer smo svoj prvi projekat odlično napisali.
I tako, dan po dan, seminar se bližio svom kraju. Svima nam je bilo žao što smo se morali rastati od naših novih prijatelja, jer smo vidjeli da za sklapanje prijateljstva nije potrebno mnogo vremena. Ali, sve u svemu, ovo je za mene bio još jedan uspješan seminar sa mnogo novih znanja i iskustava koja sam ponio sa sobom kući.