PUT U ŠVEDSKU
Ova lijepa priča, upravo počinje jednim, ne tako običnim telefonskim pozivom za koji nisam znala da će promijeniti moj ljetni raspust iz korijena.
Upravo tada mi je saopšteno da sam izabrana da budem dio ekipe koja će predstavljati našu organizaciju na 69. Svjetskom kongresu IOGT International-a u Švedskoj. Nakon završenog razgovora obuzela me je neka neobjašnjiva doza sreće i entuzijazma, ali i neke pozitivne treme. Tek sada, nakon što je sve to završilo, ustvari shvatam koliko sam imala sreće da budem dio te ekipe, te da predstavim nas, našu organizaciju i naš trud i rad u najboljem svjetlu.
Nakon nekoliko održanih zajedničkih sastanaka, zvanično su počele pripreme za putovanje u Švedsku. Iz dana u dan uzbuđenje je bilo sve veće i veće, sve dok nije došla ta nedjelja , dan pred naš polazak. Ta noć je bila neprospavana, ali ja nisam osjećala ni trunku umora. Oko pola pet ujutro sastali smo u prostorijama CEM-a, Amna, Nedža, Rismir, ja i naši roditelji. Nakon nekoliko toplih zagrljaja i poljubaca, krenuli smo prema Sarajevu.
Na sarajevskom aerodromu, nakon što smo obavili chek-in i prošli kontrolu, nestrpljivo i sa uzbuđenjem smo čekali naš let do Beča. Taj let, ujedno i moj prvi, je prošao odlično, a naše uzbuđenje je raslo kako smo se približavali Švedskoj. Imali smo priliku obići aerodrom u Beču , ali se i odmoriti. Kada smo sletjeli u Štokholm, tu nas je čekala predstavnica IOGT – a, koja nas je uputila do auta koji nas je odvezao do Sigtune.
Nakon prijave u hotelu, otišli smo se smjestiti u kuću internatskog tipa, gdje su boravili i ostali učesnici. Večerali smo u kantini i onda smo nas tri prošetale do centra Sigtune, najstarijeg grada Švedske. O tom gradu bih mogla napisati poseban esej, jer on ima neku posebnu dušu. Šetale smo tom pješačkom zonom koju okružuju drvene kućice različitih boja koje izgledaju kao da su pravljene da bi se takmičile po ljepoti. A ispod tih kućica se nalazi jezero, a pješačka i biciklistička staza odmah pored. Sve to daje dojam kao da šetaš nekim gradom iz najljepše ispričane bajke, a ne iz Švedske.
Sutradan smo imali dvosatnu radionicu upoznavanja, tada smo upoznali ljude iz Švedske, Indije, Pakistana, Šri Lanke, Slovačke, Njemačke, Srbije te sa Islanda. Nakon ručka imali smo priliku predstaviti naš rad, na svojevrsnom sajmu, gdje su sve organizacije predstavljale svoje aktivnosti promocije zdravog života, života bez alkohola, droge, nasilja i slično. U sklopu toga mi smo predstavili našu „Travnik noćnu utrku“, „Healthy mobile bar“ i kampanju „Skrivene sjene“.
U toku sedmice učestvovali smo na raznim radionicama i prezentacijama, među kojim bih izdvojila „Art workshop“ na kojoj smo crtali i pisali inspirirajuće natpise, zatim „Theatre of values“ gdje smo predstavljali ciljeve održivog razvoja u našoj Bosni i Hercegovini , te „Sober sensation“ i „Future made here“. Jednu noć smo provele na Sober sensation party-u gdje nas je zabavljao DJ, koji je i sam začetnik te ideje, koja se zasniva na pravljenju bezalkohonih pića i uživanju uz dobru muziku.
Pored tih radionica , učestvovale smo i na dvije Rismirove radionce o komunikaciji, te mogu sa sigurnošću reći da smo predstavili CEM u najboljem svjetlu. Ono što bih posebno izdvojila od svih aktivnosti je obilazak Uppsale i večera u obližnjem dvorcu. Uppsala je jedan mali univerzitetski grad nedaleko od Sigtune. Zajedno sa vodičem smo obišli njihov „Muzej mira“ gdje smo naučili dosta o važnim historijskim ličnostima zaslužnim za mir u svijetu, zatim prelijepu Botaničku baštu i ogromnu katedralu u centru grada.
Noć prije nego što smo trebali napustiti Sigtunu, obišli smo obližnji dvorac, te smo prije večere imali priliku igrati švedski tradicionalni ples i opustiti se uz njihovu tradicionalnu muziku. A nakon zajedničke večere malo smo zaplesali i zapjevali uz muziku uživo. Zahvaljujući ovoj razmjeni sklopili smo mnogo novih prijateljstava, te nam je na kraju veoma teško pao odlazak iz Sigtune. Jedino što nas je još veselilo tog dana jeste vrijeme provedeno u Beču, zahvaljujući razmaku između naših letova.
Na ovoj razmjeni i učešću na kongresu naučila sam mnogo novih stvari, za koje sam sigurna da će mi služiti u budućnosti. Također zahvaljujući Centru za edukaciju mladih imala sam priliku obići sve navedeno ali i sklopiti nova prijateljstva. Ovo je bilo jedno neponovljivo i nezaboravno iskustvo koje želim svakom da bar jednom lično doživi.