LJETO U SIGTUNI

Piše: Amna Kahrić

Nešto što mi je obilježilo ovo ljeto jeste odlazak u Švedsku na Svjetski kongres, u organizaciji IOGT-a, „Future made here“.

320 učesnika iz 42 države prisustvovalo je ovom kongresu, a moram reći da mi je veoma drago što sam baš ja izabrana kao jedan od predstavnika Bosne i Hercegovine.

Kako se dan polaska bližio uzbuđenje i euforija su sve više rasli. Iako je prvi let bio u ranim jutarnjim satima, pospanosti uopće nije bilo, nego su sve to preuzela pozitivna osjećanja. Naša ekipa, Rismir, Iman, Nedža i ja, odlično je funkcionirala već od samog početka. Drugi let je isto prošao bez problema, a mi smo napokon došli do naše destinacije.

Grad u kojem smo bili smješteni, Sigtuna, me zaista očarao. Već prve večeri, iako umorne i nenaspavane od puta, odlučile smo prošetati uz jezero. Neplanirano, prošetale smo i do centra grada u koji sam se zaljubila na prvi pogled. Šarene kućice izgledale su veoma zanimljivo i kompletan krajolik odisao je nekom lijepom atmosferom, te sam odmah naslutila da me čeka predivna sedmica ovdje.

Prve aktivnosti bile su igre upoznavanja i komunikacije, kroz koje smo pokušali upoznati što više novih osoba. To su bile klasične igre gdje kažemo svoje ime i nešto što volimo, ali i neke koje su uključivale sportske vještine. Narednih dana učestvovali smo na raznim radionicama na temu umjetnosti, izražavanja, komunikacije  slično. Neke od njih su „Verbal and non-verbal communication“ koju je vodio naš lider Rismir, „Theater of values“ na kojoj smo se bavili ciljevima održivog razvoja u Bosni i Hercegovini i „Art workshop“ na kojoj smo uvidjeli važnost poruka koje se šalju putem motiva na slikama. Osim radionica, prisustvovali smo i važnim predavanjima o alkoholu, nasilju i zdravim načinima života. Predavači su se potrudili da kroz prezentacije, slike ili videe pokažu i prenesu bitne informacije o tim problemima.

Slobodno vrijeme iskoristili smo za odlazak u obližnji grad Uppsalu. Posjetili smo neke kulturno-historijske znamenitosti kao što su „Uppsala Castle“, sagrađena u 16. stoljeću, u kojem su danas muzej mira i muzej umjetnosti. Nakon toga prošetali smo botaničkom baštom i uživali u pogledu na više od 9000 biljnih vrsta. Poseban utisak na nas ostavila je stara katedrala, čija gradnja datira iz 13. stoljeća.

Večeri smo provodili u druženju sa novim prijateljima iz Indije, Šri Lanke, Pakistana, Islanda, Rusije, Slovačke, Srbije, Bugarske, Švedske… Naši novi prijatelji degustirali su dio bosanske kuhinje koja ih je oduševila. Kroz priču i smijeh naučili smo nešto novo o drugim zemljama i podijelili neke korisne informacije.

Ni zabave nije nedostajalo u programu. Jedne večeri održan je Sober Sensation party, na kojem smo se odlično zabavili uz DJ-a, svjetlosne efekte i bezalkoholna pića. Interkulturalna noć i „Talent show“ su izazvali sve učesnike da pokažu nešto o zemlji iz koje dolaze, bilo da je to kroz ples, pjesmu, glumu ili slično.

Zadnji dan je zaista bio posebniji od drugih. Posjetili smo obližni dvorac, gdje smo proveli i ostatak večeri. Tu smo imali priliku da vidimo tradicionalni švedski ples. Održana je posljednja zajednička večera, na kojoj su bile uručene zahvalnice. Dekoracija ovog prostora me pozitivno iznenadila. Naime, dužinom cijele prostorije bili su obješeni naši radovi u obliku spojenih ruku, koje smo pravili prvoga dana, a koje su simbol kongresa. Kao i te ruke, svi učesnici su se povezali i napravili nova prijateljstva.

Gust raspored za vrijeme dana i internacionalna druženja u večernjim satima nisu ostavljali puno vremena za san, ali uprkos tome umor se nikada nije ni osjećao.

Divni dani u Sigtuni su prošli veoma brzo. Već je bilo vrijeme za pakovanje i odlazak kući. Najteži dio svake razmjene je rastajanje. Ovdje smo sagradili nova prijateljstva, stvorili prelijepe uspomene i stekli ogromno iskustvo za čitav život. Teško se bilo rastati sa svime onime što nam je pružilo ovo putovanje. Za mene će ono ostati uvijek u lijepom sjećanju.

Ovom prilikom želim savjetovati mladim ljudima da se prijavljuju i učestvuju na ovakvim razmjenama, jer se nešto ovako treba doživjeti. I naravno, zahvaljujem se Centru za edukaciju mladih, kao i samom organizatoru za ovaj događaj.