U ZEMLJI VATRE I LEDA
Piše: Nermin Mameledžija
Znajući koliko je komunikacija bitna u našem svakodnevnom životu, tema seminara zvučala je izuzetno interesantno, stoga sam išao sa nadom da ću dobiti više informacija o tome kako zaintrigirati sagovornike riječima, koje su to glavne prepreke u komunikaciji i kako biti idealni komunikator.
Dodatni razlog zbog kojeg sam se radovao ovom seminaru je da, za razliku od drugih gdje sam pasivno učestvovao, ovdje sam bio jedan od predavača na temu konflikt menadžmenta, a uz to sam bio odgovoran i za troje mladih volontera iz naše organizacije, kao vođa puta.
Putovanje je za mene počelo u petak ujutro, kada sam nakon finalnog pakovanja ranca, pozvao taksi i uputio se na aerodrom. Sa nestrpljenjem sam čekao da se sastanem sa ostalim članovima tima. Budući da sam neke poznavao samo površno, prije ukrcavanja u avion, uz kafu sam počeo sa upoznavanjam. Nakon tri presjedanja, stigli smo u zemlju vatre i leda, nekad iza ponoći sljedeći dan. Tu nas je čekala Olga, organizatorica seminara, kao i dodatna vožnja automobilom od dva sata.
Olga je razgovor sa nama započela zagonetkom koja glasi: “Šta ćete uraditi ako se izgubite na Islandu?”. Svi smo u neznanju slijegali ramenima, da bi ona najzad odgovorila: “Ustat ćete!”. Gledali smo se u nevjerici jer nismo shvatili o čemu to ona govori, sve dok nismo ustali sljedeće jutro i vidjeli prirodu u kojoj nema niti jednog stabla, tako da se moglo vidjeti nekoliko kilometara u daljinu.
Dani su se redali i postajali rutina. Svaki bi počeo u osam sati ujutro, pripremom doručka, a nastavio se prvom sesijom radionica. Među najkorisnijim sigurno je bila radionica o vršnjačkom pritisku, gdje smo naučili kako raditi i biti produktivan član grupe, iako ne dijelimo mišljenje većine. Nakon radionica imali smo slobodno vrijeme koje smo različito koristili. Neki bi otišli na kratku šetnju do obližnjeg vodopada i uživali u prirodi, dok bi drugi ostali unutra i igrali društvene igre. Budući da sam bio jedan od vođa puta, mi bismo ostali spremati ručak, tako da su do kraja seminara svi učesnici imali priliku uživati i u bosanskim jelima, kao što su bosanski lonac, travnički sir i suho meso. Učesnike smo malo bolje upoznali sa bosankom hranom i tradicijom tokom interkulturalne večeri, gdje su svi prezentovali svoje države.
Jedan dan seminara smo proveli na eksurziji. Atmosferu koja je vladala, ni kišovito i vjetrovito vrijeme nije moglo pokvariti. Pored puta, između dva velika vodopada Seljarlandsfoss i Skogar, stali smo i slikali se sa grupom divljih konja. Putovanje smo nastavili prema Crnoj plaži i obližnom glečeru, a dan je završio na tradicionalni islandski način, kupanjem u otvorenom bazenu iz kojeg je isparavala topla voda dok je vanjska temepratura bila malo iznad nule. Prije nego što sam napustio ovu nevjerovatnu zemlju svjedočio sam još jednom prirodnom fenomenu, a to je polarna svjetlost, kojoj sam se potajno nadao od prvog dana.
Ono što sam naučio ns seminaru je da je jedna od najvažnijih osobina lidera biti komunikativan, jer samo tako možemo podijeliti svoju ideju, utjecati na druge i implementirati projekte. Na tom putu se često nađemo u konfliktnim situcijama koje predstavljaju veliki izazov u ličnom i profesionalnom životu, što može biti zastrašujuće i frustrirajuće. Mislim da sam učešćem u ovom seminaru usvojio osnovne smjernice u rješavanju konflikta, koje podrazumijevaju da saslušamo suprotnu stranu, pokažemo razmijevanje, budemo asertivni i pokušamo naći zajedničko rješenje.
Na kraju bih izrazio svoju veliku zahvalnost Centru za edkaciju mladih Travnik, koji mi je omogućio da učestvujem na ovom seminaru i pozvao bih sve mlade ljude da nam se pridruže i postanu dio jedne velike porodice.