YOUTH EXCHANGE ICELAND 2018-COMMUNICATION IS THE KEY

Piše: Mia Tučić

Sve je započelo prilikom koju mi je pružio CEM i mojom željom da postignem nešto, da dobijem nova iskustva, a i da putujem. Prvi korak je bio najteži – aplicirati. No, kada se pređe preko tog straha, ostalo je lako. Moj prvi savjet ostalim volonterima jeste da ugrabe priliku kada je dobiju i da apliciraju.

Seminar za koji sam ja aplicirala održan je na predivnom Islandu, zemlji vatre i leda, bogate kulture i zanimljivih ljudi. Imala sam zadovoljstvo podijeliti ovo nevjerovatno iskustvo sa svojim kolegama Merimom i Farukom, te edukatorima Adinom i Nerminom.

Svi smo sa nestrpljenjem dočekali 20. april koji je označio početak ove avanture. Prvi let avionom iz Sarajeva je nešto što nikad neću zaboraviti. Teško je opisati sve emocije koje sam tada osjećala, toliko zamršene, a opet na svojstven način jasne.

Prvi dan na seminaru je prošao u upoznavanju sa pravilima, rasporedom aktivnosti, te upoznavanju sa ostalim učesnicima iz Rumunije, Estonije i sa Islanda. Jedna od vježbi koje smo uradili mi je ostala posebno u sjećanju zbog načina na koji smo je obavili, a i zbog toga što i u CEM-u radimo upoznavanje na sličan način. Bit te vježbe je bila da stanemo u krug, redom se predstavimo tako što kažemo svoje ime i nešto što volimo, a onda da bacimo lopticu drugoj osobi i kažemo njihovo ime i to što vole. Na ovaj način sam uspjela saznati više o tim ljudima nego da smo radili formalno predstavljanje. Pored toga, ova vježba je sama po sebi postavila opušteniju atmosferu na samom početku. Sve prepreke za koje sam mislila da ću imati, počevši od pričanja sa ostalima pa nadalje, su nestale. Nakon aktivnosti upoznavanja koje smo imali preko dana, došlo je vrijeme za odmor i večeru, a poslije večere imali smo priliku predstaviti svoju zemlju, kulturu i hranu. Bilo je zanimljivo iskustvo upoznati nekoga sa svim tim, a i biti upoznat sa drugim zemljama koje su učestvovale i vidjeti način na koji oni žive, te koji su neki od njihovih običaja. Sada s ponosom mogu reći da sam predstavila BiH u što boljem svjetlu, ali isto tako da sam probala osušenu ribu sa Islanda, naučila tradicionalni estonski ples i makar približno vidjela ljepote Rumunije.

Ostali dani su nam također prolazili u mnogobrojnim radionicama. Pošto je tema ovog seminara bila komunikacija, započeli smo sa upoznavanjem šta to uopće znači, koje oblike komunikacije imamo, a i diskutovali smo o tome kako mediji utiču na komunikaciju, pa i na to kako oblikujemo svoje mišljenje o svijetu kroz medije. Stvarno je divno bilo podijeliti svoje mišljenje o ovakvim temama sa svojim vršnjacima jer sam uspjela sagledati neke stvari iz druge prespektive, a isto tako drago mi je da sam čula mišljenja i drugih edukatora koji su, kako meni, tako i ostalima, uspjeli pobliže objasniti pojedine stvari.

Nakon što smo saznali šta je zapravo komunikacija, treći dan došla je na red i tema „aktivno slušanje“ gdje smo imali priliku saznati kako da poboljšamo svoje komunikativne sposobnosti, postanemo bolji govornici, a uz to i bolji slušatelji u svakodnevnom životu. Na isti dan poslije ove radionice, imali smo čast posaditi drvo u blizini kuće u kojoj smo boravili. Iskreno se nadam da ću se jednog dana vratiti na to isto mjesto i vidjeti svoje drvo kako krasi taj nevjerovatan krajolik.
Kada smo završili s tim, bilo je vrijeme da se vratimo nazad kako bi nastavili dalje sa radionicama, na kojima smo ovaj put imali priliku raditi u grupama da bismo osmislili svoju priču i predstavili je ostalim grupama. Ovaj pasus bih željela posvetiti Anastasiji i našoj ljubavnoj priči o pizzi koja nikad neće biti zaboravljena. Hvala ti na tom predivnom sjećanju.

Četvrti dan smo razgovarali o vršnjačkom pritisku i kako se nositi s njime. Diskusija o tome je trajala duže nego očekivano, no drago mi je što sam uspjela upoznati se sa situacijama drugih ljudi, a isto tako vidjeti da mnogi moji vršnjaci, bez obzira na to gdje se nalaze, prolaze kroz slične situacije. Koja god država bila, ljudi su, sve u svemu, isti; vođeni sličnim željama, trendovima, pa i po načinu ponašanja u zavisnosti od svoje dobi.

Nakon male pauze za ručak, radionice su nastavili naši edukatori Adin i Nermin. Na zanimljiv način su nas upoznali sa konfliktom; kakav može biti, koji su oblici konflikta, kako se ljudi mogu ponašati u konfliktu itd. Objasnili su nam kako se možemo nositi s konfliktom, te da on ne mora uvijek biti negativan. Zapravo, dok god ima ljudi, bit će i konflikta, no to je dobro ako se fokusiramo na to da kroz konflikt i diskusiju dođemo do boljih rješenja za sebe i ostale. S njima smo imali i vježbu gdje smo dobili situaciju, tj. konflikt u kojem smo se našli sa drugom osobom, te način na koji se trebamo postaviti u njemu. Prema reakcijama, bilo je očito da se svima ovo svidjelo jer smo imali priliku odglumiti taj konflikt i kasnije podijeliti svoje mišljenje o njemu.

Peti dan je bio posebno zanimljiv s obzirom na to da smo imali aktivnosti na otvorenom. Posjetili smo vodopade Seljarlandsfoss i Skogarfoss, te selo Vik i njegovu predivnu crnu plažu. Poslije toga smo otišli na otvoreni bazen gdje smo imali priliku osjetiti kako je kupati se na temperaturi od 3°C. To je definitivno iskustvo koje nikad neću zaboraviti.

Šesti dan je nažalost bio i zadnji dan seminara. Taj dan su se edukatori Olga i Adin potrudili da nam približe temu šta je to youth pass, koje su njegove prednosti i kako nam može pomoći u životu. Također smo napravili evaluaciju i zaključak cijelog seminara, te po zadnji put napravili diskusiju o komunikaciji. Na kraju, došao je, po meni, najteži dio svega; pozdraviti se sa svima. Reći zbogom i rastati se od ljudi s kojma sam ostvarila nevjerovatnu konekciju za tako malo vremena je mnogo teško, no vjerujem da ćemo se sresti opet i podijeliti još puno predivnih trenutaka skupa.

Za kraj, željela bih se zahvaliti CEM-u što su nama volonterima pružili ovakvu priliku. Nadam se da ću uspjeti proslijediti svoje znanje ostalima na što bolji način i pomoći drugima, a isto tako se veselim novim avanturama, koliko god velike i male bile.