NEZABORAVAN DOŽIVLJAJ
Kao što sve u životu dođe i prođe, tako je došao i ovaj septembar, a sa sobom donio najljepše momente moga života koje definitivno nikad neću zaboraviti.
Vjerujem da se sve dešava sa razlogom, pa tako i moja (ne)sposobnost za pakovanje jedan sat pred polazak. U kofer sam strpala pola ormara, mali dio Bosne i Hercegovine (hediju – kesu sa kafom, šećerom i vlašićkim sirom) i još mnogo stvari za “ne daj Bože” situacije.
Tako spakovana, zaputila sam se u Zadar na moju prvu međunarodnu razmjenu sa još četiri predivne osobe, Adnom, Amnom, Sarom i našom prijateljicom, kraljicom, sestrom, mamom – Amelom. Sedam sati noćne vožnje autobusom do Zadra spada u najdraže vožnje ikada. Nakon autobusa i skupo plaćenog taksija do hostela, došle smo na recepciju, gdje saznajemo da smo sve u različitim sobama, te ih moramo dijeliti sa još dvije ili tri cure.
Ušla sam u sobu i zatekla dvije osobe pokrivene po glavi u dubokom snu. Preostalih par sati do jutra sam provela spavajući, naravno. Probudila sam se i upoznala dvije nevjerovatne osobe, Simonu iz Bugarske i Kasiu iz Poljske. Nakon doručka, zaputile smo se u konferencijsku salu, gdje nas je bilo četrdeset i dvoje. Toliko različitih imena, lica i osobina na jednom mjestu, toliko da je bilo nemoguće ne naći barem jednu osobu koja ti odgovara. Prvo smo se upoznavali ili bolje reći pokušavali upoznati, jer nas je bilo previše da bismo mogli zapamtiti sva imena.
Prvog dana nismo samo upoznali ljude, već i Zadar. Moja grupa, u kojoj je bila djevojka iz Turske, Bugarske, momak iz Grčke i ja, imala je zadatak da pronađe pet obilježja grada Zadra od kojih su nam najzanimljivije bile Morske orgulje. Tri sata smo pješačili do grada, po gradu i po povratku do hostela. To je bilo jedno od najboljih iskustava, ono kada se nalazite u grupi u kojoj niko ne razumije vaš jezik, pa se sporazumijevate engleskim, kada niko ne zna gdje idete ni kuda, kada vam niko ni na ulici ne zna pomoći jer su svi turisti. Ipak smo uspjeli pronaći svih pet lokacija bez korištenja navigacije i vratiti se na večeru. Nakon večere imali smo „quiz night“ koji je predvodio fenomenalni Tomislav, osoba koja nas je uvijek nasmijavala i unosila pozitivnu energiju. Dan poslije išli smo na plažu, uprkos ne tako visokoj temperaturi.
Dani su brzo prolazili, svaki bolji od prethodnog. Jedan od zadataka nam je bio da zaradimo novac u što kraćem vremenskom periodu. Nakon sat vremena planiranja i hrpe ideja, ipak smo se odlučili na onu meni najdražu – fotografisati ljude, te naplatiti fotografije iznosom kojim oni žele. Kada smo sve sumirali, imali smo iznos od 160 HRK. Umorni, ali sretni, vratili smo se u hostel i uživali u ostaku dana. Kasnije smo taj novac iskoristili za plaćanje taksija koji nas je odveo na odredište našeg sljedećeg zadatka. Naime, imali smo dogovoren sastanak sa predstavnicima Agencije za razvoj Zadarske županije. To je ujedno bila i najpoučnija naučena stvar na ovoj razmjeni.
Tri večeri smo imali interkulturalnu večer, na kojoj se svaka država predstavila na najbolji mogući način, kako kroz teoriju, tako i kroz kuhinju. Imali smo priliku probati tradicionalne poslastice iz svake države. Mi smo, kao pravi bosanci, počastili raju sudžukom, mesom, sirom, kafom, hurmašicama i domaćim sokom od zohve.
Posljednji dan smo ispratili sve koji su ranije napuštali Zadar, a onda je došlo vrijeme da i mi krenemo. Nakon sedam sati vožnje, stigle smo u naš Travnik, bogatije za jedno novo iskustvo, novo znanje i nova prijateljstva.
Veliko hvala Centru za edukaciju mladih, bez kojeg ovo ne bi bilo moguće i što ponosno mogu reći da sam dio najljepše priče Travnika – Centra za edukaciju mladih!