EVERGREEN – ESTONIJA

Piše: Sajra Sujoldžić

„Izabrana si da budeš jedna od pet osoba koje idu u Estoniju“. Eh, upravo to su riječi koje ću pamtiti cijeli život.

Nervoza pred polazak, pretrpani koferi i nesanica, bili su znakovii ovog predivnog putovanja. Dan za danom je prolazio, a uzbuđenje je raslo. Bilo je i onih trenutaka kada nisam mogla da vjerujem da se baš meni pružila ovako velika prilika. Također, uz sve ovo, tu je bilo i teorijskih priprema za zemlju u koju odlazim, kao i za ACTIVE-ov kongres, kojem sam imala priliku prvi put prisustvovati, kao što je i ovo putovanje bilo moje prvo CEM putovanje.

Nakon određenog perioda, došlo je vrijeme da san postane stvarnost…

23.07., nas pet iz Bosne i Hercegovine na Međunarodnom aerodromu Sarajevo. Neki su se već navikli putovati avionom, a nekima je to bio prvi put, što je ujedno i moj slučaj. U tim trenucima, euforija je preuzela sva moja osjećanja. Posljednji pozdrav, topli zagrljaj i poljubac za sretan put, učinili su me malo tužnom, ali ujedno i najsretnijom osobom na cijelom svijetu.

Let je bio zanimljiv, nimalo strašan, jer, uz dobru ekipu, samo dobro je moguće. Zadržali smo su Beču par sati i sa punim stomakom krenuli za Tallinn. Nešto iza ponoći, sa još više uzbuđenja, sletjeli smo i upoznali se sa novim prijateljima iz Švedske i Portugala. U ranim jutarnjim satima došli smo na odredište – Taevaskoju. Umorni, odmah smo legli u topli krevet i spavali par sati. Već ujutro smo imali obaveze, koje nisu bile zahtjevne. Upoznala sam mnogo ljudi, što sa Balkana, što iz drugih zemalja svijeta. Preko dana smo dobili zadatak da prisustvujemo NEET’s seminaru, koji je bio veoma zanimljiv i poučan. Na njemu smo naučili mnoge marketinške trikove, ali i otkrili mnogo toga jedni o drugima. Prvu noć imali smo priliku prisustvovati Interkulturalnoj večeri i predstavili smo svoju malu zemlju, sa velikim ponosom.

Naredni dan smo bili zauzeti ACTIVE-ovim kongresom, na kojem donosili odluke vezane za budući rad organizacija članica. Sve je teklo po planu. Ostatak sedmice proveli smo u druženju sa novim prijateljima, upoznavanju, šetnji i mnogobrojnim zanimljivim radionicama.

U petak, smo posjetili Tartu – drugi najveći grad u Estoniji, za kojeg mnogi kažu da je i najljepši, u što smo se i uvjerili. Od dobre hrane, pozitivne enrgije ljudi, historijskog razvoja do gostoprimstva koje nam je grad pružio. Male, ali prekrasne ulice daju još veću ljepotu samom gradu.

Luteranska crkva sv. Ivana, zgrada Sveučilišta, Gradska vijećnica, te ruševine katedrale, samo su neka od mjesta koja smo obišli. Pri povratku u Taevaskoju, pretrpani vrećicama, umorni od šopinga, prepričavali smo utiske jedni drugima. Naravno, samo lijepo se i moglo reći o iskustvima koja su ispunila sva naša očekivanja, ali i više.

Posljednju večer uglavnom smo proveli pričajući sa prijateljima, ugovarali neka nova poznanstva, pisali pisma jedni drugima, ali i spremanju i pakovanju za povratak u našu domovinu.

“Sve što je lijepo kratko traje”, fraza je koju izgovaramo uvijek kada moramo poći kući od nekud, gdje nam je bilo vrlo lijepo i ugodno, a ovaj put je malo reći da je bilo lijepo i ugodno. Također, lijepo je i vratiti se u svoju zemlju i svoj grad. Ovog puta, vratili smo se kao pobjednici, sretni, zadovoljni, puni emocija i sjećanja. Teško je bilo rastaviti se od pojedinih ljudi, ali, nasreću i dan danas smo održali kontakt, što je i znak uspješnog putovanja.

Drago mi je da sam bila dio ove priče. Drago mi je što sam doživjela neke stvari, za koje nikad ni sanjala nisam da ću doživjeti, te se iskreno nadam slijedećem putovanju, razmjeni i kampu, koji će biti jednako uspješni kao ovaj.

Ovom prilikom želim da se zahvalim CEM-u na prilici za sticanje nezaboravnog iskustva. Svima želim da bar jednom dožive „moju Estoniju“, da nauče nove stvari i upoznaju divne ljude koje sam ja upoznala i da im to zauvijek ostane u sjećanju, baš kao što je meni.
Putovanja vraćaju snagu i ljubav u naše živote, jer putnik bez moći zapažanja je kao i ptica bez krila.