SLAVONSKI BROD – DRUGI PUT

Piše: Azra Kerić

Prije godinu dana učestvovala sam u omladinskoj razmjeni „Winning the game“, održanoj u Slavonskom Brodu. Osmodnevni boravak u gradu na Savi, s ljudima iz osam evropskih zemalja, značajno je doprinio mom ličnom sazrijevanju.  Oduševljenje naučenim i viđenim nije oslabilo i poželjela sam da se vratim u taj grad.

Ove godine pružila mi se prilika da opet budem dio internacionalnog tima u okviru razmjene „Youth Up!“. Sve pohvale, pozitivne kritike, komentari, koje sam uvijek rado i iskreno iznosila, te već spomenuta želja da se opet vratim, u potpunosti su opravdani.

Teško je izdvojiti samo radionice ili smještaj, ili bilo šta drugo na prvo mjesto, jer se u svemu ogledala maksimalna posvećenost i odgovornost organizatora. Bez ijednog propusta, u bilo kojem od navedenih aspekata, ispunili su uslove kvalitetne razmjene i programa.

Koncept radionica tražio je aktivno učešće i zalaganje svih nas, tako da smo se dosta udaljili od klasičnih metoda edukacije i učenja. Dakle, nismo se mogli naći u položaju pasivnih posmatrača i slušalaca prezentacija i predavanja.

Na dva dana napustili smo Slavonski Brod i posjetili Slavonski Kobaš. Ovim putem želim da se zahvalim domaćinima na  gostoprimstvu i ljubaznosti. Obezbijedili su nam obroke, smještaj, prostor za internacionalno veče i upotpunili dane aktivnostima s kojima se ne susrećemo često (vožnja traktorom, hranjenje domaćih životinja, rad u polju, vožnja kočijom…).

Internacionalnoj večeri prisustvovali su stanovnici Slavonskog Kobaša i tako doprinijeli značaju tog događaja.  Za mene je ta noć bila izuzetno važna, jer smo pokazali da Bosna i Hercegovina nije samo  poražavajuća statistika o broju iseljenih, nezaposlenih i siromašnih (pričali smo i o tome, ali kao što je svojstveno nama, okrenuli smo to na šalu), nego zemlja koja ima kulturu, tradiciju, prirodna bogatstva i da je svakako vrijedi posjetiti.

Nismo daleko otišli od svoje zemlje, a ipak smo se vratili bogatiji za neizbrisiva znanja, neprocjenjivo iskustvo, nezaboravne uspomene, divna poznanstva i par novih riječi na poljskom, grčkom i bugarskom. A ni mi nismo propustili priliku da im prevedemo  i da ih naučimo najučestalijim izrazima u našem jeziku (neke uz upozorenje da ih ne spominju pred nepoznatim ljudima).

Pozitivno sam iznenađena činjenicom da ljudima Bosna i Hercegovina nije nepoznata i zanemarljiva zemlja i da se dosta interesuju za naš jezik, historiju, tradiciju i ćevape (naglasili smo da su travnički najbolji), tako da mi je bilo jako drago odgovarati na njihova pitanja. Neki od njih su već izrazili želju da nas posjete. Smatram to velikim uspjehom, jer mi smo tamo boravili kao predstavnici naše zemlje i jedan od ciljeva je svakako bio pokazati je u najboljem svjetlu i ostaviti pozitivne utiske na druge ljude.

Još jednom želim da se zahvalim organizatorima na ljubaznosti i gostoprimstvu, lijepo i kvalitetno provedenom vremenu i ljudima, koje sam tamo upoznala, na trajnim i predivnim uspomenama, zanimljivim pričama i ukazanom prijateljstvu.