YOUTH UP! 2017

Piše: Elma Beganović

Iz Slavonskog Broda nosim samo lijepe uspomene. Prve, a za mene i najljepše uspomene bile su upoznavanje novih ljudi. Domaćini razmjene ugostili su nas vrlo lijepo i samim tim stvorili ugodnu atmosferu.

Prvi dan prošao je relativno mirno, jer nismo imali planirane aktivnosti. Drugi dan razmjene započeli smo u restoranu „Kod Drageca“. Za izbor hrane mogu reći samo sve najbolje. Prvi dio programa obuhvatao je upoznavanje i razne igre za lakše pamćenje imena. Ono što se na početku činilo nemoguće, zapamtiti 40 imena, lica i karaktera, svi smo uspjeli.

Ono što je na mene ostavilo poseban dojam, bila je igra koju je organizovao volonter Europskog doma Tomislav Lukić. Podijeljeni smo u internacionalne grupe i dobili zadatke, čiji cilj je bio upoznavanje Slavonskog Broda. Moja grupa dobila je zadatak da u kratkom videu prikaže deset mjesta u Slavonskom Brodu, koja bismo mogli zamisliti na razglednici. Grupa i ja smo se brzo složili i počeli sa snimanjem videa. Nakon niza aktivnosti, umorni ali i dalje energični, odlučili smo se za šetnju gradom, a ono što je ostavilo dojam na mene, budući da je ovo bila moja prva razmjena, je to da među učesnicima nema granica.

Uskoro sam skopila mnoga prijateljstva, a posebno su me privlačili učesnici iz Bugarske. Nakon planiranih aktivnosti, dan smo nastavili na najzabavniji mogući način, a to je uz obalu rijeke Save i uz sportske aktivnosti. Naravno, tu dan nije bio završen. Brzim dogovorom odlučili smo se za još jedan od mnogih izlazaka.

Idući dan me posebno nasmijao načinom na koji je počeo. Naime, osobe koje kasne na jutarnju sesiju, imaju posebnu kaznu, a to je da moraju izvesti plesnu tačku pred cijelom ekipom. Nedugo nakon toga, dobili smo zadatak dana, a to je da u kratkom videu opišemo trenutno stanje u svojim državama. Naši predstavnici, uključujući i mene, ne bi bili predstavnici Bosne i Hercegovine, kada se ne bi znali našaliti na svoj račun. Nakon prvog dijela videa, u kojem ukazujemo na “suhoparne” statističke brojke, odlučili smo se na snimanje skeča o traženju posla u birou za zapošljavanje u BiH.

Navečer su nam divne organizatorice priredile „Karaoke night“ u kojem smo svi, bez obzira na to da li imamo talent ili ne, pjevali razne pjesme. Idući dan počeo je relativno normalno, izuzev toga da je za doručak poslužena pura (palenta), na koju ljudi iz drugih država baš i nisu navikli i tada je nastala glavna šala razmjene „No pura, please no pura“, koja se protezala kroz iduće dane. Taj dan imali smo zadatak da napišemo neke smjernice za pisanje dobre biografije, a ujedno smo stekli i iskustva u prezentiranju određenih tema.

Ostatak dana neki su proveli u Bosni i Hercegovini, odnosno u Brodu, a neki ipak u shopping centru Koloseum nadomak grada, do kojeg smo došli u legendarnom autu jednog od volontera. U dijelu seminara koji smo proveli u urbanoj sredini, naučili smo dosta o komunikaciji, vođenju firme, rješavanju problema i još mnogo stvari. U nastavku govorit ću o boravku u ruralnoj sredini…

Nakon kratke vožnje, stigli smo u selo Slavonski Kobaš, u kojem su nas ljudi vrlo lijepo ugostili i priredili nam doručak. Ovdje počinje interesantni dio. Podjeljeni smo u više grupa i svakoj grupi dodijeljeno je imanje na kojem će provesti dan kao farmeri. Do imanja smo došli, kako drugačije, nego traktorom. Vlasnici imanja pružili smo nam toplu dobrodošlicu, ali, nažalost u vrijeme kad smo došli na imanje, većina posla je već bila odrađena. Međutim, vlasnica me obradovala i rekla da mogu nahraniti životinje, što mi se jako svidjelo.

Nakon obilaska farme, posjetili smo i okolna sela, jezero i vinograd, u kojem nas je čekalo jako mnogo posla, no brzo smo sve završili. Bili smo smješteni u dvorani osnovne škole, što za mene nije predstavljalo nikakav problem. Tu noć pripremali smo internacionalnu večer, gdje smo predstavljali naše kulture, ne samo jedni drugima, nego i stanovnicima sela, koji su se okupili u velikom broju.

Uz igru, ples, muziku i hranu, uživali smo cijelu noć. Nakon neprospavane noći, uputili smo se na plažu na kojoj smo se mogli kupati u Savi, igrati odbojku i, najuzbudljiviji dio, igrati paintball. Međutim, prije toga čekala nas je hrpa posla. Odabir tima za paintball nije mi teško pao, a pokazao se ispravnim, jer smo pobijedili dva od tri meča. Nakon toga, krenuli smo nazad u grad.

Tamo su nas dočekale vijesti da u svim dijelovima grada možemo  vidjeti nastupe raznih muzičkih grupa. Šetali smo gradom i jednostavno uživali. Zadnji dan razmjene nikome od nas nije bilo lako. Uradili smo zadnji projekat zajedno i nakon toga na papire jedni drugima pisali lijepe stvari i mišljenja, no tu nije bio kraj. Spontano smo se odlučili za posjetu Bosni i Hercegovini i pet nasumično izabranih ljudi našlo se u autu i krenulo. Ono što me najviše nasmijalo kod toga, bio je granični prijelaz i riječi graničara „Au, što su ovi vaši pasoši šareni“.

Ubrzo nakon toga cijela ekipa se rastužila jer su predstavnici Bosne i Hercegovine prvi napustili razmjenu i svi su nas sa suzama ispratili. Sa razmjene nosim samo najljepše uspomene i svima bih preporučila da pokušaju nešto slično ovome.