MOJ PUT U POLJSKU
Piše: Ana Eldić
Što reći? Poljska. Time for Color.
Kao što i samo ime kampa kaže, vrijeme je za boju, za raznolikost, nove ljude i nove stvari. Ništa drugo nego doživljaj. Da krenemo od ljudi, tj. novih prijatelja. Svaki dan je bio dan upoznavanja, jer svaki dan susretneš novu osobu i dobiješ novog prijatelja. Bilo je ljudi iz svih dijelova Europe, od Islanda do Srbije i Ukrajine. Mnogo novih kultura, zanimljivosti i priča. Upoznali smo se sa mnogo novih poslastica, igrica, projekata i organizacija. Sada malo o samom kampu koji je bio jako zabavan i pun dešavanja…
Svako jutro imali smo priliku za vježbe prije doručka. Nakon doručka, imali smo priliku posjetiti radionice kojih je bilo mnogo, sa različitim i zanimljivim temama. Na radionicama sam stekla mnogo znanja i dobila mnogo novih ideja koje ću prenijeti svojim prijateljima, te sam imala priliku da radim razne testove o osobnosti. Svaka radionica je bila drugačija, ali je svaka bila jako zabavna i vesela. Svako veče smo imali neki događaj, poput internacionalne večeri, gdje smo imali priliku da predstavimo našu državu, a meni je najdraži bio festival boja zadnje večeri.
Osim dobrog provoda, na kampu sam stekla i veliko znanje koje će mi poslužiti u daljnjem radu kao volonter, ali i u svakodnevnom životu. Bila sam prisutna na više radionica, koje su bile zabavne i poučne, te sam dobila mnogo ideja za nove projekte. Posebno mi se svidjela radionica “Zoom in Media”, na kojoj smo razgovarali o oglašavanju alkohola i taj projekt se proteže kroz 6 država. Dobili smo mnogo savjeta i prijedloga kako smanjiti oglašavanje i upotrebu alkohola.
Ali, da se opet vratim zabavnom dijelu kampa. Na kampu sam doživjela mnogo smiješnih trenutaka. Ako krenem sve nabrajati, neću do sutra završiti, stoga osvrt samo na neke trenutke. Jako sam se smijala kad smo prepali našu kolegicu Nerinu, koja se jako, jako naljutila na nas, djevojka Denise koja ima jako zarazan i smiješan smijeh, svakodnevne šale druga Andreja i Ismaila, te još mnogo ludih i nezaboravnih trenutaka, ali i tužno-sretni osjećaj kada sam pročitala pisma koje su mi napisali ostali učesnici/e kampa. Tada sam shvatila da sam stekla nove jako, jako dobre prijatelje, te sam poželjela da ih opet sretnem na nekom drugom ljetnom kampu.
Također, nakon večernjeg programa imali smo i različite klubove kao kino klub, disco, i meni najdraži muzički klub. Uz sve aktivnosti, imali smo i par izleta u Krakow, planinarenje i izlet na koji su nas vodili organizatori. Svaki izlet je bio poseban i jako zanimljiv. Saznali smo mnogo interesantnih podataka o Poljskoj, te smo imali priliku vidjeti bezbroj utvrda, dvoraca, jezera i drugih mjesta.
Posljednji dan imali smo “sajam organizacija”, na kojem smo predstavili i naš CEM. Pripremili smo mnogo promotivnog materijala te smo svim posjetiocima dali priliku da učestvuju u nekim od naših kampanja, a i mi smo imali priliku upoznati se sa radom organizacija iz cijele Europe. Uz sve radionice, imali smo priliku i za plesanje zumbe, što je bilo jako zabavno i veselo.
I na kraju, kamp je bio jako uspješan imali smo svoju himnu i mnogo događanja. Bilo nam je jako teško rastati se i ispratiti nove prijatelje, sa kojima smo postali jako povezani. Uskoro je došlo vrijeme i za naš polazak. Krenuli smo na put dug 17 sati (inače) od toga na mađarskoj garanici smo čekali 4 sata. No, i to smo jako dobro izdržali i sretno smo stigli kući!
Kroz prizmu boja, moje putovanje u Poljsku će buditi sretna i vesela sjećanja.